Likovi snažne ekspresije i predimenzioniranih dijelova tijela, preokruglih stomaka i zadnjica, zatvorenih teških kapaka, ili očiju otvorenih u strašnom čuđenju i strahu, otečenih silikonskih usana, natjeraće vas da se nasmijete, ali i da se zamislite nad slatko-tužnom erotikom i porukom savremenih aktera tih aktova i poluaktova. Te, pomalo iscrpljene likove influenserki i starleta, njihovu i odsutnost modernih kozera, možda i plejboja u pokušaju, koji su u vječitom strahu da neće imati dovoljan broj pregleda njihovih jutjub kanala ili instagram profila, da će pasti u zaborav, da više neće biti dopadljivi, prikazuje Jovan Vorotović, mladi slikar koji je osnovne i master akademske studije slikarstva završio na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Darije Kačić. Trenutno, na istom fakultetu pohađa i doktorske studije. Od nedavno, član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, koje će tokom septembra prezentovati u Kini, na skupu likovnih umjetnika Kine i Istočne i Zapadne Evrope. Boraviće u Lešanu, provinciji Sečuan. Dosad je izlagao na nekoliko kolektivnih izložbi, i održao samostalnu izložbu u Prijepolju. Nada se, kako otkriva, da će proći neki od konkursa, i da će slike, na kojima ne samo da zapaža, već se poigrava i kritikuje fejk ponašanje s kojim se sureće i oko sebe i putem medija i društvenih mreža, moći da predstavi i publici u Crnoj Gori.

– Želim da prikažem drugu stranu ovog vremena koje naizgled nudi obilje zabave, a koje tim svakodnevnim fleševima u stvari zamagljuje cjelinu. Želim da prikažem onu drugu stranu ljudi, koja i nije tako divna, jer su to ljudi koji su izgubili kompas, a opet, trude se da nam se predstave u nekom boljem svjetlu – kaže Vorotović.

Odlučili ste da se konkretnom figurom „obračunate” s onim što Vas okružuje. Nijeste „pobjegli” u apstrakciju?

– Apstrakcija zaista omogućava bijeg, odlazak u neki svoj svijet, gdje važe neka lična pravila, i gdje se lakše ostvaruje neka lična poetika. No, mislim da ja to mogu da uradim slikajući figuru. Jer, mene zanima ljudska priroda, ljudska psiha, sociološki problemi, a na to me je upućivao i moj rad na akademiji, kao i onaj koji mu je prethodio. Nikad nijesam previše pažnje obraćao na pozadinu, na ono što se dešava oko figure, oko čovjeka, već sam uvijek pokušavao da prenesem ne samo njegovu anatomiju, već njegov karakter, njegovu priču.

Da li je to onda neki novi humanizam - humanocentrizam?

– Nisam vezan za konkretnog čovjeka, više su ovo na platnima neki impulsi svakodnevnog života, predstava onog što nas zapljuskuje sa televizije, društvenih mreža i drugih medija. Prikaz je ovo marketinga i erotike koja nas salijeće iza svakog ćoška, i kojom se danas samo manipuliše. Želim da prikažem kako se danas promoviše idolopoklonstvo, naročito estradno, u smislu kako treba da izgledate, što treba da radite, oblačite... I to vidite i na ulici. A, informacije danas putuju vrlo brzo i dostupne su svima.

Znači li to da su onda ove žene na Vašim slikama neke „kopije” Kim Kardašijan i njoj sličnih?

– Prije prototip fatalnih i senzualnih žena. Uostalom, erotika je uvijek bila prisutna u istoriji, pa i u umjetnosti. No, danas sasvim golo žensko tijelo nije više toliko šokantno. Zato su žene danas oskudno odjevene, kao i na mojim slikama. I, suština je u manipulaciji, odnosno u unovčavanju erotike i seksualnosti. U stvari, provocira me kič. Odnosno, interesuje me može li se taj kič na neki način upotrijebiti u slikarstvu kao legitiman dio slike.

Znači, na tragu Vorhola koji je od kiča napravio umjetnost?

– Tačno, uostalom on je predvidio ovo što se danas dešava, da će svako ne samo težiti da ima svojih pet minuta slave, već da će ih i imati. A, danas smo došli čak dotle da svako želi da naplati svojih pet minuta, ne samo bukvalno, materijalno, već da ih maksimalno iskoristi.

Internet ima i dobre strane, zar ne?

– Naravno, jer vam se otvaraju nova vrata, novi prozori, a omogućava i brzu razmjenu informacija, kao i pristup velikom broju podataka. Naravno, zavisi koliko želite da se potrudite, i što želite. Iako nisam imao iskustvo, znam za slikare i slikarke koji su putem društvenih mreža uspjeli da se probiju i na svjetsku scenu.

Koliko je teško umjetnicima, jer Vi se samim tim što prezentujete nešto svoje, lično, ogoljujete se pred drugim čovjekom?

– Teško je, jer treba izdržati biti ogoljen pred drugima, teško je biti pošten i toliko otvoren pred drugima. A, opet, umjetnici to uporno ponavljaju. No, zasad su bile samo pozitivne reakcije publike.

Ž.JANjUŠEVIĆ

---

Lažni moral danas više dolazi do izražaja
Volite da predimenzionirate dijelove tijela i kod ženskih i muških figura. No, to posebno dolazi do izražaja kada slikate oči, bilo da su otvorene ili zatvorene.

– To je ono što vam prvo upadne u oči kada posmatrate neke ljude oko vas, ta neka lažna skromnost, kada neka djevojka zna da svi gledaju u nju, svjesna je toga, ali zauzima pozu kao da ona to ne primjećuje. Tim očima, otvorenim i zatvorenim, slikam i neko licemjerje, neki dvostruki moral na koji nailazimo. Doduše, to pitanje postoji otkad postoji i čovjek, i uvijek se različito manifestuje, ali, danas je možda samo uočljivije.